Polazeći od činjenice kako je hrvatski narod u državotvornoj zajednici BiH na početku trećeg tisućljeća jedan od rijetkih naroda na svijetu koji nije izvojštio institucionalnu slobodu i time riješio svoje nacionalno pitanje,

Znajući kako su za stanje neslobode krive isključivo vladajuće hrvatske političke elite u Bosni i Hercegovini koje su se odnarodile i koje vlast koriste isključivo za osobni interes,

Uvažavajući da posljednji opći i predsjednički izbori unutar hrvatskoga korpusa u BiH unatoč očekivanjima nisu ostvarili sadržajni politički korak ispred nego su samo pozicijski umanjili monopol HDZ-a BiH,

Imajući u vidu dosadašnje ponašanje i psihološki profil čelnika tri hrvatske stranke s trenutno najvećim brojem glasova ne možemo očekivati bitnu promjenu stanja u odnosu na dominaciju podaništva, kriminala, osobne koristi i političke trgovine što da naslutiti kako ćemo u nadolazećim ustavnim promjenama proći gore nego do sada, 

Vjerujući da samo u zajedništvu možemo napraviti politički preokret i tako ostvariti slobodu za bh. Hrvate, čelnici i članovi hrvatskih političkih stranaka, čelnici nevladinih udruga, te vjerodostojni pojedinci koji su se dokazali u određenim segmentima društva a nisu bili politički aktivni, odazivajući se i ljudskim i Božjim vapajima 19. siječnja 2008. godine na Utemeljiteljskom saboru u Mostaru odlučili su utemeljiti zajedničku političku stranku pod imenom

Hrvatsko zajedništvo Herceg – Bosne

Zajednička stranka Hrvatsko zajedništvo Herceg-Bosne temelji se na kršćanskoj slici čovjeka i slobodarskoj državotvornoj misli i praksi.

Na Utemeljiteljskom saboru Hrvatskog zajedništva usvojena je

PROGRAMSKA  DEKLARACIJA

Hrvatskog zajedništva Herceg - Bosne

1. Temeljem Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima koji je 1966. godine usvojen od strane UN i koji je sastavni dio Ustava BiH hrvatski narod ima sljedeća prava:

   - pravo na samoopredjeljenje,

   - pravo slobodno određivati svoj politički status i

   - pravo slobodno osiguravati svoj ekonomski, socijalni i kulturni razvitak.

2. Hrvatski narod mora biti institucionalno slobodan, što kao preduvjet ostvarivanja prava izričito stoji u zadnja dva stavka. BiH kao složena država, da bi bila demokratskom po europskim standardima, mora se ustavno preustrojiti tako da se federalizira i da se federalnim jedinicama jamči rješenje hrvatskog nacionalnog pitanja. To je jedino slučaj ako federalne jedinice imaju republikanski sadržaj, pa se HRVATSKO ZAJEDNIŠTVO HERCEG-BOSNE zalaže za federalizaciju BiH isključivo na republikanskim načelima.

3. U slučaju da se politička zbilja u BiH glede ustavnog pitanja i dalje bude zaoštravala na štetu rješenja hrvatskog nacionalnog pitanja stava smo kako u prvom koraku treba tražiti konfederalno uređenje BiH. U slučaju daljnje opstrukcije u svezi uspostave demokratskog ustavnog uređenja za složene države treba iskoristiti pravo naroda na samoopredjeljenje do odcjepljenja po starom načelu pravednosti svakome njegovo.  Ne prihvaćamo stavove onih koji tvrde da tko ne želi ostati u BiH treba iz nje seliti.

4. Kako bi pitanje ostvaraja institucionalne slobode i za bh. Hrvate dobilo sveobuhvatni javni politički legitimitet vrlo je bitno uz zalaganje za slobodom dešifrirati razne podvale prije svega od medijskih i političkih bilo komunističkih, bilo unitarističkih krugova, kao i struktura unutar hrvatske politike koji zbog podaničkog duha kojeg zastupaju i propagiraju idu na ruku tuđinu bez obzira kako se on zvao. Svi oni zajedno perfidno koristeći metodu ispiranja mozgova služeći se prije svega građanskim načelima i pojmom suživota kao sredstvom ostvaraja nedemokratskih ciljeva žele osujetiti i pomisao da bh. Hrvati imaju i pravo na slobodu, a kamo li da se bore za njeno ostvarenje. Osim građanskog načela bitna poluga ispiranja mozgova u cilju unitarizacije državotvorne zajednice BiH je i podvaljivanje vrjednota lokalne samouprave pod ustavno nacionalnu problematiku kao i podmetanje načela ustrojstva ekonomskog regionalizma u jednonacionalno uređenim demokratskim državama pod rješenje ustavnog pitanja u višenacionalnim državotvornim zajednicama.

Bitno je napomenuti kako svi gore navedeni atributi imaju svoje vrjednote ali ni jedno ne pripada temeljnoj ustavnoj problematici višenacionalnih zajednica i ni jedno se ne može zlorabiti kao argumenti zbog kojeg se ne može ostvariti nacionalna sloboda na prostorima državotvorne zajednice BiH. Čak što više, tek rješenjem hrvatskog nacionalnog pitanja u BiH mogu se prirodno provesti gornji atributi društva. Tek onda može zaživjeti istinski suživot jer sada imamo dominaciju prije svega Bošnjaka-muslimana u Federaciji BiH što svakako nije suživot osim možda za nekoga i neke. Novom politikom HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA HERCEG-BOSNE treba napraviti preokret i rješenje hrvatskog nacionalnog pitanja mora biti dominantno pitanje u BiH politici, inače BiH nema budućnost.